Čitanje s razumijevanjem za 2. razred: priče i pitanja

Čitanje s razumijevanjem u 2. razredu znači da dijete pročita kratak tekst i zatim može reći o čemu se radi, odgovoriti na pitanja i pronaći podatak u tekstu. Kod kuće je za to dovoljno deset minuta dnevno: kratka priča, nekoliko pitanja i razgovor.

U nastavku su tri priče s pitanjima koje možete upotrijebiti već danas, igre za vježbu i savjeti za dan kad čitanje ne ide.

Što se očekuje od čitanja s razumijevanjem u 2. razredu

Prema kurikulumu Hrvatskoga jezika, učenik na kraju 2. razreda čita kratke tekstove primjerene iskustvu, jezičnomu razvoju i interesima. Pritom:

• odgovara na pitanja o pročitanome tekstu
• postavlja pitanja o pročitanome tekstu
• izdvaja nepoznate riječi
• pretpostavlja značenje nepoznate riječi prema kontekstu i provjerava ga u rječniku ili u razgovoru s učiteljem
• pronalazi podatke u tekstu prema uputi ili pitanjima
• pronalazi podatke u grafičkim prikazima

Tekstovi nisu samo priče. Kurikulum spominje i upute, poruke, pisma i obavijesne tekstove. Zato je dobra vježba i poruka za baku, recept ili raspored sati.

Ovo je cilj za kraj godine, a ne ispit za jesen. Djeca u ovoj dobi čitaju vrlo različito i to je uobičajeno.

Zašto dijete pročita, a ne zna što je pročitalo

Da bi razumjelo tekst, dijete mora dvije stvari raditi istodobno: prepoznavati riječi i misliti o njihovu značenju. Dok mu riječi još oduzimaju puno truda, za značenje ostaje malo pažnje.

Zato vrijedi obratiti pažnju na oboje:

• Tehnika čitanja. Ako dijete slovka ili se često vraća, vježbajte kratko i često čitanje naglas. Vodič američkog Instituta za obrazovne znanosti preporučuje čitanje naglas uz povratnu informaciju i nekoliko pitanja nakon teksta.
• Jezik i rječnik. Ako dijete čita lijepo, a ne zna prepričati, možda mu nedostaju riječi ili navika da razmišlja o tekstu. Tu pomažu razgovor i čitanje naglas vama, pa i tekstova koje samo još ne bi moglo pročitati.

Korisna provjera: pročitajte djetetu kratak tekst naglas i postavite ista pitanja. Ako kad sluša odgovara lako, a kad samo čita teško, vjerojatno treba više vježbe u čitanju. Ako mu je teško i kad sluša, više vremena posvetite razgovoru i riječima. To nije dijagnoza, samo smjernica za vježbu.

Tri kratke priče s pitanjima za vježbu

Dijete neka prvo pročita priču naglas, a zatim neka odgovori usmeno. Pisati ne mora. Ako ne zna, neka se vrati u tekst i potraži odgovor. I to je vještina koja se vježba.

Priča 1: Mrvica

Lana je na putu iz škole čula tiho mijaukanje. Ispod klupe je sjedila mala siva mačka. Bila je mokra i drhtala je. Lana je skinula šal i zamotala je. Kod kuće joj je mama dala malo vode i komadić kuhane piletine. Mačka je sve pojela i zaspala na šalu. Lana ju je nazvala Mrvica jer je bila tako mala.

Pitanja:

1. Gdje je Lana našla mačku?
2. Čime ju je zamotala?
3. Zašto je mačka drhtala?
4. Zašto se mačka zove Mrvica?
5. Što bi ti učinio ili učinila na Laninu mjestu?

Priča 2: Izgubljena kapa

Bio je vjetrovit dan. Ivan i djed šetali su uz rijeku. Odjednom je vjetar podigao Ivanovu plavu kapu i odnio je na granu vrbe. Ivan je skakao, ali je nije mogao dohvatiti. Djed se nasmijao i dao mu svoj štap. Ivan je stao na prste i pažljivo povukao kapu. „Sad je drži čvrsto”, rekao je djed. Ivan je kapu gurnuo duboko na glavu.

Pitanja:

1. Tko je šetao uz rijeku?
2. Kakve je boje bila kapa?
3. Na što je vjetar odnio kapu?
4. Kako je Ivan na kraju dohvatio kapu?
5. Što znači riječ „pažljivo”? Pokaži kako se nešto radi pažljivo.

Priča 3: Poruka na hladnjaku

„Dragi Petre, otišla sam do bake. Vraćam se u pet sati. Ručak je u pećnici. Psa izvedi nakon ručka. Domaću zadaću napiši prije crtića. Voli te mama.”

Petar je pročitao poruku, pojeo ručak i uzeo povodac. Nakon šetnje sjeo je za stol i otvorio bilježnicu.

Pitanja:

1. Tko je napisao poruku?
2. U koliko se sati mama vraća?
3. Gdje je ručak?
4. Što Petar treba učiniti prije crtića?
5. Je li Petar učinio sve što je pisalo u poruci? Kako znaš?

Primijetit ćete da pitanja nisu jednaka. Na neka se odgovor može pronaći u tekstu, a za neka treba razmisliti. Mačka je drhtala jer je bila mokra, iako to u priči ne piše izravno. Upravo su takva pitanja često teža, pa ih vrijedi postavljati polako.

Kako vježbati kod kuće: prije, tijekom i nakon čitanja

Razgovarajte s djetetom prije čitanja, tijekom čitanja i nakon njega. Isti savjet nalazi se i u preporukama za roditelje koje se oslanjaju na spomenuti vodič.

Prije čitanja. Pogledajte naslov i sliku. Pitajte: „Što misliš, o čemu će ovo biti?” i „Znaš li već nešto o tome?”

Tijekom čitanja. Zastanite jednom ili dvaput. Pitajte: „Što misliš da će se sad dogoditi?” Ako naiđete na nepoznatu riječ, neka je dijete pokaže i pokuša pogoditi značenje prema rečenici. Tek onda mu pomognite.

Nakon čitanja. Neka dijete vlastitim riječima kaže što se dogodilo. Dovoljne su dvije ili tri rečenice. Zatim mu postavite dva ili tri pitanja.

Ne pretvarajte to u ispitivanje. Pitajte i ono što vas stvarno zanima, a neka i dijete vama postavi pitanje o priči. Vi ponekad namjerno pogriješite, pa neka vas ispravi. To je obično najzabavniji dio.

Igre za čitanje s razumijevanjem

Igre su dobre za dane kad dijete nema volje sjesti uz knjigu.

• Blago u kući. Napišite tri ceduljice: „Idi do mjesta gdje spavaju čarape.” Svaka vodi do sljedeće, a na kraju je mala nagrada ili zagrljaj.
• Zadatak na papiriću. Upute za pravu radnju: „Stavi dvije žlice na stol”, „Donesi crvenu olovku”. Dijete čita i odmah pokazuje da je razumjelo.
• Istina ili laž. Nakon priče izgovorite tri tvrdnje. Jedna je netočna, a dijete je mora pronaći i pokazati u tekstu gdje piše drugačije.
• Nacrtaj što piše. Napišite: „Mala kuća ima crveni krov i dva prozora. Ispred kuće je žuti pas.” Dijete crta, a zatim zajedno provjerite je li sve na crtežu.
• Promijeni kraj. Neka dijete smisli drugačiji kraj priče. Tako mora znati što se dogodilo do tog trenutka.
• Stvarni tekstovi. Neka u trgovini pročita popis ili kod kuće pronađe u rasporedu sati koji je predmet u utorak prvi. Tako vježba i pronalaženje podataka, koje je također među ishodima.
• Rječnik obitelji. Svaki tjedan zapišite novu riječ iz čitanja na papir na hladnjaku i potrudite se da je svi izgovore barem jednom dnevno.

Što učiniti kad dijete teško čita ili ne želi čitati

Skratite vježbu, vratite tekst na lakšu razinu i birajte teme koje dijete zanima. Vodite računa o tome kako se osjeća: ako mu je čitanje svaki dan neugodno, volja će pasti prije nego što se vještina popravi.

Nekoliko stvari koje često pomažu:

• Čitajte naizmjence. Vi jednu rečenicu, dijete sljedeću. Tako priča ide dalje, a dijete čuje kako zvuči tečno čitanje.
• Birajte što voli. Dinosauri, nogomet ili upute za igru jednako su dobri kao i priča iz čitanke.
• Pohvalite trud. „Vratio si se i sam pronašao odgovor” vrijedi više od „bravo”. Ne uspoređujte ga s bratom, sestrom ni s drugom djecom iz razreda.
• Držite ritam. Deset minuta u mirnom trenutku vrijedi više od sat vremena navečer, kad su svi umorni.

Razgovarajte s učiteljicom ili učiteljem ako dijete dulje vrijeme vrlo teško čita, ako često zamjenjuje slova ili riječi, ili ako izbjegava čitanje unatoč vašem trudu. Oni vide kako dijete radi u razredu i mogu preporučiti idući korak. Ako se sumnja na disleksiju ili drugu teškoću, savjet će vam dati logoped. Što ranije porazgovarate, to bolje, a sam razgovor ne znači da nešto nije u redu.

Čitanje s razumijevanjem: česta pitanja

Koliko dugo dijete u 2. razredu treba čitati kod kuće?

Točna mjera ne postoji, a kurikulum je ne propisuje. Za većinu djece dobar je početak desetak minuta dnevno, uz razgovor o pročitanome. Bolje je čitati kratko i često nego rijetko i dugo. Ako učiteljica daje svoje upute, držite se njih.

Kako provjeriti razumije li dijete što čita?

Zamolite ga da vlastitim riječima kaže što se dogodilo, a zatim postavite pitanja na koja se odgovor nalazi u tekstu i jedno za koje treba razmisliti. Ako prepričava točno i pronalazi odgovore u tekstu, na dobrom je putu. Neka se slobodno vrati u tekst, to nije varanje.

Moje dijete čita brzo, ali ne zna odgovoriti na pitanja. Što da radim?

Zamolite ga da čita sporije i zastanite nakon svakog odlomka kako bi reklo što je upravo pročitalo. Provjerite i razumije li sve riječi. Brzina sama po sebi nije cilj, tečno čitanje treba poslužiti razumijevanju.

Treba li dijete odgovarati usmeno ili pismeno?

Kod kuće je usmeno sasvim dovoljno, a često i bolje. Dijete tako može misliti o priči, a ne o pisanju. Pisani odgovori dobra su povremena vježba, ali neka ne postanu razlog zbog kojeg čitanje traje predugo.

Kako Sovica može pomoći

Za vježbu tečnog čitanja možete isprobati i igru Čitam naglas u Sovici: dijete čita priču naglas, Sovica sluša i svaka pročitana riječ oboji se zeleno. Aplikacija je besplatna, bez reklama i bez registracije. Nije zamjena za čitanje s vama ni za učitelja, nego još jedan način da dijete vježba, a razgovor o priči i dalje ostaje na vama.